Gotovo 10 % ukupne količine pohranjenog ugljičnog dioksida godišnje u šumama u Hrvatskoj otpada na Velebit. Šume naše najveće planine mogle bi pohranjivati još i više – dovoljno bi bilo da se promijene gospodarske prakse upravljanja šikarama i šibljacima, kako kažu naši stručni suradnici.
Velebitski masiv jedinstveni je pojas preklapanja dviju biogeografskih regija Hrvatske. Svojim položajem i geomorfologijom neprocjenjivo je važan biološkoj raznolikosti cijeloga područja jugoistočne Europe. Planinska priroda nije trajna i upravo zbog svoje jedinstvenosti, područje Velebita izrazito je osjetljivo na jednu od najvećih današnjih prijetnji čovječanstvu – klimatske promjene. Suradnici Rewilding Velebit zaklade istražili su kakve su promjene klime u pitanju na području Velebita i koliko su izražene. Svrha istraživanja bila je analizirati trendove klimatskih elemenata i indeksa te njihovo odstupanje od referentnih vremenskih serija. Pokazane su značajne promjene i fluktuacije temperature zraka i potencijalne evapotranspiracije. Cilj je pronalaženje načina kojima bi se gospodarenjem velebitskim šumama moglo pridonijeti ublažavanju posljedica klimatskih promjena na ovom području.
Temperature porasle preko 1 °C, broj mjeseci s manjkom vode povećan na dva
Klima je najvažniji stanišni čimbenik. Kako biljni svijet ovisi o vremenskim i klimatskim uvjetima, flora se prilagodi klimatskim uvjetima određenog područja, no bilo koja promjena tih klimatskih uvjeta može biti drastična na sve članove šumskog ekosustava. Praćenjem klimatskih i hidroloških elemenata prikupljenih na meteorološkim postajama na području Like (Gospić, Gračac i Zavižan) izračunali smo i analizirali trendove promjena. Srednje godišnje temperature zraka za razdoblje 2011. – 2023. statistički su značajno porasle u odnosu na referentnu seriju, pokazalo je istraživanje. To povećanje iznosilo je od 1,0 do 1,4 °C. Osim toga, na nižim nadmorskim visinama broj mjeseci s manjkom vode u tlu povećao se s jednog na dva mjeseca, a, iako je zabilježeno povećanje količine oborina, iznos potencijalne evapotranspiracije, koja predstavlja određeni gubitak vode iz nekog ekosustava u obliku transpiracije i evaporacije, značajno je povećan.
Na prvi pogled, promjena od jednog stupnja ne djeluje puno, no s ovim brojkama radi se o višegodišnjem prosjeku na cijelom području, ne o jednom ljetnom danu gdje je umjesto 31 °C sada 32 °C. Bolje se može priopćiti na razini svijeta, Schleussner, C. et.al. (2016.) navodi kako promjena od 2 °C u svijetu smanjuje dostupnost pitke vode na području Mediterana za 17 %, produljuje toplinske valove na 1,5 mjeseci, povećava razinu mora za 50 cm te dovodi 98 % koraljnih grebena u opasnost od umiranja. Za biljni i životinjski svijet Velebita možemo samo nagađati što bi se moglo dogoditi s ovim izračunatim promjenama, no sigurno je da će se flora i fauna kroz sljedećih nekoliko desetljeća promijeniti u pokušaju prilagođavanja na nove uvjete – ili ćemo zabilježiti njen neuspjeh u tome.
U šumama Velebita pohranjeno 15 megatona ugljika
Ljudski utjecaj na klimu mjeri se u količini ugljičnog dioksida koje ispuštamo u atmosferu jer se CO2 ponaša kao staklenički plin, a iako nije najjači u kontekstu stvaranja efekta staklenika on je najznačajniji i najispuštaniji od svih. Šumski ekosustavi su izuzetno bitni jer prema podacima FAO-a (Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda) imaju četiri glavne uloge u klimatskim promjenama na globalnoj razini:
- Ako bi se šume krčile, degradirale ili prekomjerno posjekle, doprinijele bi ispuštanju 1/6 globalne emisije ugljičnog dioksida
- Izraženo su osjetljive na klimatske promjene, što se odražava na biološku raznolikost i promjene u područjima šumskih ekosustava
- Proizvodnja biomase (drva) povoljna je alternativa fosilnim gorivima
- Ako se njima održivo upravlja, šume imaju potencijal za trajno skladištenje oko 1/10 globalnih emisija ugljičnog dioksida u biomasi (sekvestracija), tlu i proizvodima od drva
Istraživanjem smo izračunali da je u gospodarenim šumama Velebita, što je površina od oko 112 000 hektara, pohranjeno 15 Mt (megatona) ugljika, uglavnom u biomasi. U slučaju procesa stalnog poniranja ugljika Velebit postaje još važniji. Prema procjenama, godišnje se sekvestrira više od 500 kt (kilotona) ugljičnog dioksida, iako je broj vjerojatno još i veći. Ova brojka predstavlja skoro 10 % ukupne količine godišnjeg pohranjenog ugljičnog dioksida u šumama u Hrvatskoj u 2022. godini (National Inventory Report 2024.). Godišnje se na području Parka prirode Velebit gdje se gospodari šumama otprilike 77,5 kt ugljika ukloni iz bazena biomase sječom drva, od čega se 45 kt vrati u atmosferu unutar 2 godine, ali se 119 kt sekvestrira prirodnim šumskim rastom. Također, područja obrasla šikarom, šibljakom i sličnim degradacijskim stanjima šumskih sastojina osiguravaju najviše profita na tržištima ugljika u usporedbi s profitom od sječe i mogla bi biti izuzeta od trenutačnih praksi gospodarenja šumama koje ih tretiraju kao izvor drva. Drugim riječima, ova područja imaju najviše potencijala za smanjenje količine ugljičnog dioksida u atmosferi ako bi se njihovo gospodarenje prenamijenilo za poniranje ugljika.
Sekvestraciju treba optimizirati
Velebit dakle nije samo bitan zbog svoje prirodne i kulturne baštine već i zbog bolje budućnosti koju nudi. Trenutno izgleda tako da će se velike promjena događati kroz sljedeća desetljeća, primarno u obliku povećanja temperature i prirodna baština će postati sve teža za čuvanje, a istovremeno sve važnija da se te promjene ublaže. Ta dvojaka funkcija pada i na našu planinu čije šume svake godine značajnu količinu ugljičnog dioksida uklanjaju iz atmosfere. U kontekstu gospodarenja tim šumama postajat će sve važnije funkciju sekvestracije optimizirati. Istovremeno, treba dalje istraživati i poučavati da se velebitskim šumama olakša svakodnevna borba za opstankom.
Tekst: Nikolas Keller
Stručni savjetnik: prof. dr. Damir Ugarković