Preporučuje se poboljšanje šumarskog zakonodavstva donošenjem pravilnika o zaštiti drveća tijekom radova na iskorištavanju šuma i naplati štete za oštećenja stabala nastala prilikom privlačenja drva.
Obična jela (Abies alba Mill.) i obična bukva (Fagus sylvatica L.) najvažnije su komercijalne crnogorične, odnosno bjelogorične vrste u Dinaridima. Obična jela je glavna vrsta drveća u prebornim šumama u Hrvatskoj, koje pokrivaju površinu od 200.000 ha. Međutim, obična jela spada i među ugroženije vrste šumskog drveća zbog djelovanja različitih nepovoljnih biotičkih i abiotičkih čimbenika, kao i zbog uske ekološke valencije (amplitude). Posljedica tih čimbenika je ozbiljno propadanje stabala. Zbog toga su sanitarne sječe i privlačenje šumskih drvnih sortimenata vrlo česte. Obična bukva najrasprostranjenija je šumska vrsta u Republici Hrvatskoj, prisutna na gotovo milijun hektara. Javlja se u jednodobnim, raznodobnim i prebornim šumama. Privlačenje drva može uzrokovati oštećenja stabala i šumskog tla, što nepovoljno utječe na debljinski prirast i vrijednost drvnih sortimenata te povećava osutost krošnje, što dugoročno dovodi do propadanja stabala.
Jele više oštećene od bukve
Analizirana je šteta i ozljede na stablima prilikom prvog privlačenja drva. Cilj analize bio je utvrditi korelaciju između površine oštećenja stabla i osutosti krošnje, kao i odnos između oštećenja stabla i debljinskog prirasta. Na pokusnim plohama prikupljeni su višegodišnji podaci o osutosti krošnje stabala obične jele, debljinskom prirastu te oštećenjima (ozljedama) stabala uzrokovanim šumskim strojevima. Za običnu bukvu prikupljeni su uzorci sa stabala na prsnoj visini (d1,30), kako sa stabala s oštećenjima, tako i sa stabala bez oštećenja, radi analize prirasta stabala.
Oštećena stabla obične jele imala su značajno višu osutost krošnje u odnosu na neoštećena stabla. Osutost krošnje obične jele značajno je korelirala s površinom i brojem oštećenja stabla, pri čemu je korelacija bila pozitivna, ali niska (r = 0,31). Oštećena stabla obične jele imala su manji debljinski prirast nego neoštećena, pri čemu je smanjenje prirasta bilo statistički značajno kod stabala promjera 30 do 50 cm. Površina oštećenja značajno je utjecala na lošiju vitalnost stabala i kraću duljinu krošnje. Prosječna površina oštećenja stabala obične jele iznosila je 607 cm², a prosječan broj oštećenja po stablu bio je 1,5. Najveći broj oštećenih stabala zabilježen je u razredu osutosti krošnje 3a (60–80 %) i kod stabala promjera iznad 50 cm. Najveća površina oštećenja zabilježena je u razredu osutosti 3b (80–99 %) i također kod stabala promjera iznad 50 cm. Prema razredima površine oštećenja, najveći broj stabala pripadao je prvom razredu oštećenja (< 100 cm²). Najveći broj oštećenih stabala zabilježen je kod dominantnih stabala, dok je najveća površina oštećenja zabilježena kod kodominantnih stabala.
U šumskim sastojinama obične bukve 31–49 % stabala imalo je oštećenja. Osutost krošnje oštećenih stabala bila je značajno viša u odnosu na stabla bez oštećenja. Stabla obične bukve s mehaničkim oštećenjima od šumskih strojeva imala su manji prirast, ali smanjenje prirasta nije bilo statistički značajno.
Potreban je pravilnik
Rezultate analize prof. dr. Damir Ugarković predstavio je na predavanjima za inženjere šumarstva u Hrvatskom šumarskom društvu u Vodicama, Delnicama i Koprivnici, u organizaciji Komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije.
S obzirom na to da su šume i šumska zemljišta od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i pod posebnom su zaštitom, preporučuje se poboljšanje šumarskog zakonodavstva koje će dodatno odrediti uvjete i načine gospodarenja šumama. U Hrvatskoj trenutno ne postoji propis koji bi definirao maksimalni postotak oštećenih preostalih stabala u šumskoj sastojini. Potreban je pravilnik koji bi odredio maksimalne dimenzije oštećenja na drveću, maksimalni postotak stabala sa značajnim oštećenjima, način naplate izgubljenog prirasta i smanjene kvalitete budućih drvnih sortimenata te mjere zaštite drveća tijekom radova na iskorištavanju šuma.