Jedan od temeljnih ciljeva Rewilding Velebit je transformacija ekonomskog modela upravlja lovištima ka promatranju divljih životinja, u svrhu povećanja brojnosti i jačanja stabilnosti populacija životinja, što će pomoći obnovi ekosustava i ekoloških procesa, jačanju bioraznolikosti i otpornosti prirode.
U Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o lovstvu, gospodarenje lovištima moguće je isključivo putem zakupa prava lova. Jedan od načina realizacije ciljeva i misije Rewilding Velebit zaklade bilo je preuzimanje trgovačkih društava koja su na području interesa Zaklade imala pravo lova, kako bi se u zakonskim okvirima moglo utjecati na očuvanje bioraznolikosti i ekološke ravnoteže prirodnih staništa te divlje flore i faune. Takav zakup prava lova omogućuje Zakladi provedbu aktivnosti usmjerenih, među ostalim, na unapređenje vitalnosti populacija divljači i proizvodne sposobnosti staništa, u skladu s misijom rewildinga.
Turizam temeljen na prirodi
Lovnogospodarska osnova, odnosno lovnogospodarski plan, zakonski je propisan dokument u Hrvatskoj koji lovoovlaštenik (koncesionar ili izvršitelj prava lova) mora provoditi za određeno lovište. Tvrtke koje gospodare lovištima, a vezane su uz RV, provode komercijalni lov sukladno zakonskim propisima, a svi se prihodi od te djelatnosti u cijelosti ulažu u zaštitu i obnovu vrsta i staništa, praćenje brojnosti i rasprostranjenosti populacija divljih životinja, nadzor protiv krivolova, aktivne mjere suživota čovjeka i divljih životinja, aktivnosti razvoja turizma baziranog na prirodi a ne na lovu, jačanje uključenosti lokalne zajednice, aktivne mjere zaštite i slično.
Unutar lovnogospodarske osnove detaljno su definirane po vrstama, spolu i dobi divljači, za svaku lovnu godinu, u skladu s mogućnostima staništa i ciljevima održivog gospodarenja. Zakon o lovstvu propisuje da se brojnost divljači mora održavati u ekološki prihvatljivim granicama, jer prevelike populacije mogu uzrokovati degradaciju staništa, štete u poljoprivredi i šumarstvu, povećani rizik od prometnih nesreća te širenje bolesti.
Lov se u tom kontekstu ne provodi proizvoljno, već isključivo kao regulirana mjera upravljanja, temeljem lovnogospodarskih osnova, godišnjih planova gospodarenja i stručnog monitoringa populacija divljači. Lovne kvote određuju se na temelju procjene stanja populacija i uz nadzor nadležnih tijela, čime se osigurava da se lov provodi zakonito, planski i u skladu s ciljevima zaštite prirode.
Maksimalne lovne kvote primjenjivale su se isključivo na divlju svinju, temeljem naredbe Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva vezane uz pojavu i suzbijanje afričke svinjske kuge (ASK) u Hrvatskoj. Za ostale vrste divljači, kvote su bile zakonski minimalne dozvoljene, a u pojedinim slučajevima kao što su srne, divokoze i jeleni, lov je bio privremeno obustavljen ovisno o brojnosti populacija. Na područjima gdje je utvrđeno smanjenje brojnosti divljih životinja, Zaklada je u više navrata zatražila i dobila jednogodišnji moratorij na lov kako bi se omogućio oporavak vrsta. U ostalim slučajevima lov se provodio isključivo u okviru minimalnih zakonom dopuštenih kvota.
Zaštita i oporavak populacija divljih životinja kroz smanjenje lovnih kvota
Rewilding Velebit aktivno radi na prijedlozima većeg zakonski dozvoljenog odstupanja od propisanih lovnih kvota zbog migracija divljači na području Velebitu, a o čemu imamo i dokaze monitoringom ispuštenih jedinki divljači, uspostave uzgojnih područja, osiguravanja mira kod medvjeđih brloga te drugih mjera koje je moguće unaprijediti u okviru važećeg zakonodavstva, a sve s ciljem stabilizacije i povećanja brojnosti populacija divljih životinja. Kao i svaka sustavna promjena, i ovaj je proces dugotrajan.
Lov se provodi pod stalnim nadzorom stručnjaka, uz fokus na održivo gospodarenje vrstama poput divokoze, jelena i muflona, uključujući repopulaciju, monitoring pomoću foto-kamera te privremene zabrane lova kada je to potrebno. Time se ne samo čuvaju, već i aktivno obnavljaju divlji ekosustavi. To potvrđuje i osam dosad uspostavljenih promatračnica za divlje životinje. Dio odstrjela provode lokalni lovci i članovi zajednice, dok se dio komercijalnog lova odvija u suradnji s lovnim agencijama, pri čemu prednost imaju članovi lokalne zajednice s pouzdanim referencama, kako bi se podržao njihov gospodarski razvoj.
Rewilding model: odmak od lova prema promatranju divljine
Jedan od ključnih ciljeva Rewilding Velebit je transformacija tradicionalnog modela upravljanja lovištima prema promatranju divljih životinja. Prethodni model bio je obilježen izraženijim lovnim aktivnostima, što je moglo imati utjecaj na smanjenje brojnosti pojedinih vrsta, a uz krivolov su posljedice bile još izraženije. Novi model donio je smanjenje lovnog pritiska te intenzivniju kontrolu i sprječavanje krivolova. Zaklada stalno prati i vrši monitoring promjena, odnosno rezultata promjene koje kroz svoje aktivnosti implementira. Budući da se područja pod upravljanjem Rewilding Velebit nalaze između Nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Nacionalnog parka Paklenica, stvoren je važan ekološki koridor za divlje životinje.
Prije tri godine otvoreno je prvih pet promatračnica divljih životinja, ove godine tri novih, smještenih duboko u Velebitu. Dosad su ih posjetili deseci gostiju, najčešće iz zapadnoeuropskih zemalja, ali i iz Hrvatske i Australije. Time je Lika dobila jedinstven i održiv turistički proizvod koji ostvaruje prihode za Zakladu, ali i za lokalno stanovništvo kroz usluge smještaja, prehrane i vođenja. Svi ostvareni prihodi reinvestiraju se u zaštitu prirode.
Proširenje utjecaja rewildinga na Velebit i Liku
Zaklada je potpisala memorandume o razumijevanju s 15 upravitelja susjednih lovišta, čime je utjecaj rewildinga proširen na dodatnih 160.000 hektara na području Velebita i Like. Suradnja s lovoovlaštenicima uključuje zaštitu divljih životinja, razvoj turizma temeljenog na promatranju divljih vrsta, volonterske akcije čišćenja Velebita, mora i uvala te edukacije o štetnosti olovne municije i poticanje prelaska na bezolovno streljivo.
Od 2017. godine Zaklada održava bunare, izvore i lokve te postavlja nove lokve na Velebitu. Dosad je obnovljeno ili uspostavljeno više od 30 slatkovodnih ekosustava, često na područjima bez drugih izvora pitke vode. Time se divljim životinjama osigurava ključan resurs, osobito u uvjetima klimatskih promjena.
Postavljanjem cestovnih prizmi osigurano je 19 kilometara prometnica, čime se smanjuje fragmentacija staništa i rizik od naleta vozila na divlje životinje. Program repopulacije jelena običnog provodi se gotovo deset godina, a dosad je u prirodu ispušteno više od stotinu jedinki, uključujući i područja na kojima je jelen obični bio na granici biološkog minimuma.
Pored aktivnosti vezanih uz divlje životinje, Zaklada razvija održivi turizam te potiče lokalne poduzetnike na primjenu održivih ekonomskih praksi. Poseban naglasak stavljen je na edukaciju djece i mladih kroz različite programe, u kojima je dosad sudjelovalo oko dvije tisuće djece i mladih, kao i na promicanje suživota s divljim životinjama kroz radionice o fotografiranju životinja i prirode.
Uspješna svjetska praksa za stabilne populacije i zdrave ekosustave
Promjenom fokusa u lovištima s lova na očuvanje i obnovu vrsta i staništa, proširenjem zona zabrane lova, uspostavom uzgojnih područja te uvođenjem obvezne uporabe bezolovnog streljiva, dugoročno se doprinosi stabilnosti populacija, očuvanju bioraznolikosti, obnovi ekoloških procesa i zdravlju ekosustava Velebita, na dobrobit prirode i čovjeka.
Budući da je lov duboko ukorijenjen u hrvatskoj kulturi, konstruktivna suradnja s lovačkom zajednicom ključna je za uspjeh misije rewildinga. Zaklada stoga provodi aktivne mjere protiv krivolova, uključujući patroliranje i bioakustični monitoring, te razvija alternativne aktivnosti poput promatranja životinja, edukativnih programa i turizma temeljenog na prirodi.
Rewilding i slični modeli upravljanja prostorom, kakvi se već provode u Španjolskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Čileu, Argentini, Kanadi i na području Karpata, pokazali su se kao uspješni primjeri suživota ljudi i divljine. Ovakvi pristupi temelje se na obnovi prirodnih ekosustava, vraćanju autohtonih biljnih i životinjskih vrsta te smanjenju ljudskog pritiska na osjetljiva područja. Time se prirodi omogućuje da ponovno uspostavi vlastite ravnoteže, što dugoročno povećava bioraznolikost, poboljšava otpornost ekosustava na klimatske promjene i smanjuje rizik od degradacije tla, poplava i požara.