Velebit je najveće i najkompleksnije zaštićeno područje prirode u Republici Hrvatskoj. U smislu topografskog reljefa i vegetacije ova regija obuhvaća najvažniju planinu u Hrvatskoj, poznatu po prirodnoj vrijednosti i važnosti za očuvanje bioraznolikosti planeta. Godine 1978. Velebit je uvršten u mrežu međunarodnih rezervata biosfere UNESCO-a te je uključen na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Nino Salkic
Dugačak 145 kilometara, masiv Velebita impozantan je dom dvaju nacionalnih parkova, rezervata biosfere i nekoliko dragocjenih prašuma, sivog vuka, smeđeg medvjeda i euroazijskog risa. Divokoze se drže strmih stijena, jeleni se skrivaju u dubokim kanjonima, dok se krda divljih svinja može čuti kako njušeći prolaze kroz lišće.
Duž ovog planinskog lanca, koji se pruža od ruba Jadranskog mora do vrhova viših od 1.750 metara, zabilježeno je više od 200 ptičjih vrsta. Krajobraz je to koji ulijeva strahopoštovanje, u kojem se mogu pronaći vodopadi i špilje između bukovih i borovih šuma što se uzdižu prema alpskim travnjacima, a pogled na njih oduzima dah.
Obilna bioraznolikost flore uključuje vrste biljaka od submediteranskih do visokih alpskih zajednica. Na Velebitu obitavaju brojne životinje, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene. Na ovom su području prisutne sve tri autohtone velike zvijeri – smeđi medvjed, sivi vuk i euroazijski ris – kao i druge karizmatične vrste poput divokoze, jelena, srne te bjeloglavog supa i drugih grabljivica poput sove ušare, sivog sokola, orla zmijara i surog orla.
Dosad je na Velebitu zabilježeno 257 ptičjih vrsta, od kojih se više od polovice ondje redovito ili povremeno gnijezdi. Velebit je jedno od najvažnijih područja gniježđenja tetrijeba, malog ćuka, planinskog ćuka, planinskog djetlića i vrtne strnadice. Od četiriju europskih vrsta, bjeloglavi sup jedini je preostali strvinar koji se još uvijek gnijezdi u Hrvatskoj.
Nino Salkic
Većina Velebita sačinjena je od karbonantnih stijena – vapnenca i dolomita – koje stvaraju veliko bogatstvo krških reljefnih oblika. Uz pukotine, ponore i samotne stijene, na Velebitu pronalazi se velik broj špilja i jama unutar iznimne raznolikosti različitih bioloških staništa, od mediteranskog krajobraza na razini mora, preko prostranih bukovih šuma do planinskih sustava na većim nadmorskim visinama.
Park prirode Velebit najvažnije je žarište endemske flore i faune u Hrvatskoj. U njemu se mogu pronaći 1854 biljne svojte, od čega je 79 endemskih, što objašnjava zašto se to područje naziva „centrom endemizma”. Najpoznatija endemska vrsta sigurno je velebitska degenija (Degenia velebitica). Staništa tih endemskih vrsta uključuju stijene i siparice na zapadnim padinama Velebita, potom špilje te lokalno područje oko rijeka Krupe i Zrmanje te planinske travnjake i livade.
Iako je bioraznolikost Velebita zadivljujuća, kad upitate ljude o ovoj planini, prve riječi koje ćete čuti odnose se na njihova iskustva istraživanja Velebita. Nedvojbeno, dio tog dojma proizlazi iz ljepote koju pronalazimo promatrajući mnoge prirodne odnose između biljaka i životinja okruženi planinskim vrhovima, podzemnim svijetom te bogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem.
Naša područja rewildinga
Od mora do vršnih dijelova Velebita
JABLANAC
RAMINO KORITO
LUKOVO ŠUGARJE
OTOK DOLIN
